Kada god uđem u sobu "za šta ti Bog oće" gde držim knjige, časopise i moje raznorazne kolekcije prvo što vidim je jedna sasušena stabljika u vazi bez vode (vodu sam inače prosuo kroz prozor kad sam terao klince sa mog mukom uzgajenog grožđa....pre...2 godine).
Ta ruža predstavlja najgore uložen novac u mom životu za sada, svaki dan molim Boga da će moje dalje investicije biti bar malo isplativije, u suprotnom slobodno mogu da se nadam životu ispod nekog mosta.
Nakon mog višemesečnog slinjenja nad jednom devojkom usledila je okrutna ucena mog dobrog druga da će mi obrisati 90 video igara sa eksternog diska (bolje da sam nogu slomio nego što sam mu ga dao) ako istu tu devojku ne pozovem da izađemo.Moja trošna srčka ne bi preživela uništenje tih svetih gigabajta, te odlučih da se povinujem uceni, naravno moja trošna srčka nije se baš najbolje snašla ni sa tim pozivom pa je drug umesto mene morao da joj objasni da je zovem u Bioskop da a ne u Bojskpfv.
Na moje lično iznenađenje pristala je bez sekunda razmišljanja, što je kod mene izazvalo lavinu preračunavanja u glavi (dve karte 300 din, dva soka 150 din....kokice 100 din.....). Ubeđen od strane moje drugarice kupio sam i ružu, reče "Ona mnogo voli ruže"...moja duhovita opaska "Volim i ja nerandže no trpim" naišla je na talas negodovanja...valjda nisu gledali seriju...
Naravno uspeo sam da se posečem na brijanju, isflekam dve majice i pokidam narukvicu na satu, dakle standardna pripremna procedura kad je nešto bitno u pitanju. Taksista me odro ko mačku, ko me j*be kad nisam išo peške i kad nisam znao da ovaj taksi ima popust "na kvaku" al zato cepaju na poziv.
Pojavim se ja sinji kukavac pred kletim bioskopom dva minuta ranije (nego što je ugovoreno vreme bilo) da bi se dotična dama dovukla 20 minuta kasnije taman 3 minuta do početka filma. Prilazi užurbano i izgovara legendarnu rečenicu koja će jednog dana biti u mojim memoarima: "Što si to sam?"
Blago teleći upitni pogled praćen mojom facom ukrajinskog plaćenog ubice bio je uvod u još legendarniju rečenicu: Pa zar je neko trebao da bude sa mnom??? E tu dolazi do strmopi*da, saznajem da je razlog njenog olakog prihvatanja da izdrži torturu boravka u istoj prostoriji 2h sa mojom malenkošću bio moj dragi drug koji je i ugovorio ovaj divni romantični odlazak u bioskop. Ako je u mojoj ličnosti ikada postojalo nešto što se zvalo ego tada je netragom nestalo, ako ga neko vidi neka javi, mali je, skvrčen i odaziva se na ime "Luzeru".
Moj blago teleći pogled prešao je u blago razočarani, dok je mozak bio zauzet brisanjem svih .txt fajlova na kojima su se nalazili fazoni koje sam treba da tresnem večeras. Dok je moj jednojezgarni mozak bio zauzet obavljanjem tog procesa jezik je sam odgovorio na njeno pitanje "za koga je ruža"..."Za tebe"....nažalost odgovor sam više nego dobro razumeo i glasio je: "hahah, od tebe mi cveće ne treba".
Sada je verovatno do izražaja došla moja faca plaćenog ubice koja je pokazivala unutrašnju borbu sa mojim Mr. Hajdom i željom da ta ruža stoji na nečijoj svežoj raci. Moj nemaštoviti odgovor "ne bi ti je ni dao", lagani okret na jednoj nozi koji je više ličio na pijano posrtanje završili su ovaj nemili susret. Moj ortak je naravno bio vrlo zainteresovan za gledanje filma sledeće nedelje, verujem da je radnja bila sasvim sekundarna ako uzmemo u obzir sa kim je išao na isti, veza se završila srećnim raskidom nakon 48 sati.
Ja? Ja sam dobro prošao...on je platio karte, čips, kikiriki, sokove, nekoliko kafa....a ja dobih moj disk sa igrama nazad (mada mi je obrisao StarCraft đubre jedno neopevano), uštedeh novce i shvatih da je moj ortak zapravo običan tipični muški nosorog. Dotična ženska persona često pokušava da mi se javi na ulici ali bezuspešno, valjda će jednog dana odustati od Sizifovske rabote.
Ružu jesam sačuvao kao podsetnik da je istraživanje tržišta majka biznisa, ali još ne prežalih one pare za taksi....
Нема коментара:
Постави коментар